Koprivnički Renesansni festival okuplja brojne zaljubljenike u povijest i baštinu ovoga kraja. Tako je 2019. godine oformljena posebna skupina koprivničkih dželata koji prezentiraju onu, ne tako lijepu stranu ljudske povijesti – torturu.
Krvnik se na ovim prostorima zapravo službeno zvao pomoćnik izvršenja pravde, dok su smaknuća bila izvršenja pravde. Izvršenja pravde su se odvijala isključivo mačem i vješanjem. Zapravo je malo povijesnih podataka o tome kako su krvnici živjeli, koje su ih specifičnosti krasile, dok se s druge strane o spravama za mučenje poprilično toga zna. Činjenica je zato da su im sjekli uši i jezik kako ne bi mogli pričati o pozadini svakog izvršenja pravde. Zanimljivo je i to da bi od žrtve nad kojom je izvršio pravdu, krvniku pripalo sve što je žrtva nosila od pojasa nadolje. Ako to stavimo u kontekst srednjeg vijeka u kojem je bila velika neimaština, pa ako ste smaknuli nekog plemića, onda bi se tu ispod pojasa našlo ako ništa drugo, neko fino tkanje. Cijenjena je bila ta služba, jer su radili posao koji nitko nije volio, a morao se izvršiti. Najbolji status su imali, za vrijeme carice Marije Terezije. Što se tiče krvnika i njihovog života u Koprivnici oni su imali još mnoga zaduženja uz smaknuća, npr. pratili su gubavce i prostitutke koji su se približili gradu, nadzirali su prodaju žitarica i poljoprivrednih proizvoda na tržnicama, čak su čistili i javne zahode. Krvnik u Koprivnici bio je istovremeno i grobar, a u Koprivnici su srednjovjekovni krvnici imali i svoju specijalnost – mučenje koprivom!